Triple negativni karcinom dojke

Na isti dan su dva istraživačka tima prezentovali pomake u riješavanju triple negativnog karcinoma dojke. Pristupi su veoma različiti i tajming je slučajan, ali kombinacija pruža novu nadu za klasu karcinoma dojke koji je najteži za lijeciti.
Većina karcinoma dojke eksprimiraju gene receptora za estrogen, progesteron ili HER2 / Neu. Postoje hemoterapije koje su specifične za svaki od spomenutih gena i izuzetno poboljšavaju izglede za preživljavanje za žene (i ponekad muškarcima) dijagnosticirane ovim oblicima. Međutim, 15-25% od raka dojke, poznati kao triple negativni karcinom dojke (TNBCs), ne eksprimiraju ni jedan od ovih gena.
TNBCs su raznovrsni: Neke vrste imaju perspektivu dobru kao i drugi oblici raka dojke, dok su drugi trenutno vrlo teški za liječenje, i imaju visoku stopu relapsa u roku od 3-5 godina. U Garvan Institute, Sydney, ustanovljeno je da se različiti oblici TNBCa mogu kategorizirati kao dva različita oboljenja, koja ,istraživači vjeruju, imaju različitu osnovu. U Nature Communications, Dr. Alex Swarbrick i Dr. Simon Junankar su publikovali da je za jedan oblik TNBC tipično da ima veci broj matičnih ćelija.1376424959_breast_cancer

Junankar i Swarbrick su zaključili da “inhibitor diferencijacije 4” (ID4) gen suprimira diferenciranje mliječnih matičnih ćelija. Kada funkcioniše kako treba, ID4 usporava matične ćelije da se transformiraju u diferencirane ćelije. Međutim, ako je ID4 gen overeksprimiran, matične ćelije koje se ne transformiraju lako se mogu pretvoriti u kancerogene ćelije.

“Otkrili smo da je ID4 eksprimiran na visokom nivou u otprilike polovini svih triple negativnih karcinoma dojke “, rekao je Swarbrick. “Ovi karcinomi imaju posebno lošu prognozu.” TNBC raka koje proizilaze iz diferenciranih ćelija, i koje se čine da nisu povezani sa matičnim stanicama, imaju mnogo veći uspjeh u liječenju. Swarbrick je izjavio da blokiranje ekspresije ID4 gena kod eksperimentalnih modela zaustavlja diobu tumorskih ćelija. Osim toga, kada je ID4 gen potisnut, estrogen receptore je ”on” (uključen) u tumorskim ćelijama, i potencijalno pretvara rak u estrogen-receptor-pozitivni-rak, koji je lakše tretirati i protiv kojeg se lijek zvani Tamoksifen pokazao kao vrlo efikasan. Swarbrick dodaje, “Još ne znamo da li nakon ID4 blokade, vidimo pravi estrogen-ovisni rak – jedan sa efikasnim estrogen receptorom ili samo karikaturu jednog. Međutim, čak i ako je način tretmana estrogen receptor iluzija, blokiranje ID4 nudi značajnu nadu za poboljšanje prognoze za osobe koje pate od TNBC.

A više hitna opcija tretmana je predstavljena na redovnom godišnjem sastanku Američkog društva za farmakologiju i eksperimentalnu terapije, koji je utvrdio da ekstrakt šipurka smanjuje proliferaciju TNBC raka u kulturama tkiva, kao i sto povećava učinkovitosti postojećih hemoterapija.
Mnoge supstance su se pokazale kao efikasne u “in vitro” uslovima, ali problemi nastaju kada se one primjene na živim organizmima. Međutim, šipurak je popularan čaj, koji se koristi za razne uvjete, i Dr. Patrick Martin iz Poljoprivrednog i tehničkog univerziteta u North Carolina državi tvrdi da “nema poznatih nuspojava,” što ga čini supstancom koja će se prije koristiti u kliničkoj upotrebi od potencijalno opasnih lijekova. a78f1efc7dccf7a952a1186f135ba6a7
Iz nepoznatih razloga, TNBC je posebno čest kod afro-američkih žena. Kako nema mnogo istraživanja na TNBCs i Afro-Amerikancima tako ce pokušati privući pažnju ovoga tipa raka u naučnoj zajednici i u javnosti objašnjava Patrice Cagle, PhD studentica koji predstavlja rad na konferenciji u Aspet.
Dr.Zagon , profesor, smatra ovaj rezultat interesantnim tako što žene sa triple negativnim karcinonom dojke imaju malo opcija na tretman zbog nedostatka potrebnih hormonalnih receptora. Ovi rezultati otvaraju vrata za nove tretmane za ovu žensku populaciju.

 

 

 

Dokaz za gay gene?

Tvrdnja da homoseksualni muškarci dijele jedan “gay gen” je 1990 pokrenuo uzbuđenje. Ali, novo istraživanje podržava ovu tvrdnju – i čak dodaju novog gena kandidata. Za evolucijske genetičare, ideja da genijedne osobe utiču na njezino razmnozavanjenije iznenađujuća. To je već poznato u životinjskom svijetu. Vjerovatno postoji mnogo gena koji utiču na seksualnu orijentaciju. Umjesto da razmišljamo o njima kao o “gay genu”, možda bi ih trebali razmatriti kao “gena muške-ljubavi”. Oni mogu biti česti jer ova varijanta gena, kod ženki predstavlja predispoziciju da se ranije i više pari, i tako da ima više potomstva(te se taj gen širi). Isto tako, bilo bi iznenađujuće da nema “gena ženske-ljubavi” kod lezbejki, koji u muškom tijelu, predstavlja predispoziciju da se pari ranije i da ima više djece.
pride rose

Dokazi za ‘gay gena’

Genetske varijante koje proizvode razlike kod ljudi se mogu otkriti kroz praćenje osobina kod tih obitelji gdje su prisutne te razlike.Mustra nasljeđivanja otkriva varijante gena (tzv. “alela”) koji utječu na normalne razlike, kao što su boja kose, ili stanja bolesti kao što su anemija srpastih ćelija. Kvantitativne osobine, kao što je npr visina, regulisane sa mnogo različitih gena, kao i okolišnih faktora.  Teško je koristiti ove tehnike za otkrivanje genetskih varijanti povezane s muškom homoseksualnosti, jer mnogo homoseksualnih muškaraca nisu otvoreni o svojoj seksualnosti.

Dalje, studije sa blizancima pokazuju da su zajednički geni su samo dio ove priče; hormoni, red rođenja (svaki “stariji brat” ima povećanu vjerovatnoću da postane homoseksualno dijete i to 33% , (članak ) a i okoliš igra važnu ulogu.

1993.godine, američki genetičar Dean Hamer pronašao je obitelji s nekoliko homoseksualnih muškaraca sa majčine strane, ukazujući na gen koji se nalazi na X hromozomu. Dean Hamer je pokazao da parovi braća koji su otvoreno homoseksualni, dijele male regije na krajevima X-hromozma, i tako je ukazao da X-hromozom sadrži gen koji predodređuje muškarce na homoseksualnost.  Ovi zaključci su bili izuzetno kontroverzni. Na svakom koraku je bio izazvan od ljudi koji nisu spremni da prihvate da je homoseksualnost barem dijelom genetski izazvana, a ne “izbor životnog stila”. Ovo saznanjeje isto podijelilo zajednicu homoseksualnih muškaraca jer je potvrđena tvrdnja da su “rođeni takvi” ali isto su se otvorile nove mogućnosti/rizike za otkrivanje i diskriminacije.

Slična studija dala je kontradiktorne rezultate, međutim kasnije studije su pokazale povezanost gena na X hromozomu sa genima na dodatna tri hromozoma.

Prošle godine, veća studija u kojoj su učestvovala homoseksualna braća, koristeći veliki broj genetskih markera koji su sada dostupni kroz Human Genome Project, potvrdila je prvobitni nalaz, i otkriven je još jedan “homoseksualni gen” na hromozomu 8. Ovo saznanje je pokrenulo novu lavinu komentara.

Ali zašto takvo uzbuđenje kada su poznate varijante homoseksualnih gena od muhe do sisavaca? Homoseksualnost je prilično česta kroz čitavo životinjsko carstvo. Na primjer, postoje varijante koje utiču u prednost pri parenje kod miševa, I postoje mutacije kod vinskih mušica gdje se mužijaci pare sa drugim mužijacima umjesto sa ženkama

Da li je “gay gen ‘zapravo’ muško-voli alel ‘?

Fazon nije da li “gay gen” postoji kod ljudi nego zašto je tako čest (procjena oko 5-15% populacije). Znamo da homoseksualni muškarci imaju manje djece u prosjeku, zašto onda ovaj gen ne nestane? Postoji nekoliko teorija koje objašnjavaju visoku frekvenciju homoseksualnosti. Prije deset godina Dr. Hamer je postavio pitanje “da li postoje gej gen variante sa drugim efektom koji povećava šanse ostavljanja potomstva a da se „homoseksualni gen“ s tim prenese”?

Ta situacija gdje je jedan alel u jednoj situaciji povoljan a u drugoj nije se zove balansirani polimorfizam. Klasični slučaj je anemija srpastih ćelija (bolest krvi). Ako su prisutna dva defektna alela (jedan od mame, jedan od oca) dolazi do razvoja bolesti i smrtonosna je. A ako je samo jedan defektan alel prisutan, obezbjedi ce otpornost na malariju i zbog toga je prisutnost defektnih alela uobičajena pojava u regionima sa malarijom.  1911_Sickle_Cells“slika iz wikipedie )

Ima posebna kategorija zvana “seksualno antagonistički geni” koji povećavaju sposobnost opstanka jednom spolu, ali ne u drugom. Mnogo je primjera u mnogih vrsta. Možda je gay alel samo još jedan od ovih.

Možda “muško-voli” alel u ženske predstavlja predisponiciju da se ranije pari, i da ima više djece. Ako sestre, majke i tetke od homoseksualaca imaju više djece koja dijele neke njihove gene, to bi nadoknadile što im neki homoseksualac iz familije ima manje djece. A to se i dešava. Italijanska grupa je pokazala da srodnici homoseksualaca imaju 1.3 puta više djece nego srodnici heteroseksualaca. To je ogromna selektivna prednost koju alel “voli-muško” daje ženama, i kompenzira selektivnu “manu” homoseksualaca.

Ukoliko postoje-“voli muške” i “voli ženske” aleli od desetina ili čak stotine gena u populaciji, svi će naslijediti mješavine različitih varijanti. U kombinaciji sa uticajem okoline, teško će biti otkriti individualne gene. To je kao visina, koja je pod uticajem varijante hiljade gena. Kad se napravi diagram ljudi sa raznim visinama dobiju se dva ekstrema: vrlo visoki i vrlo niski ljudi. Mozda je za očekivati da kod ljudskih preferencija za parenje isto postoje ekstremi kao npr ”vrlo-voli-muško” ili ”vrlo-voli-žensko”. Možda su homoseksualci samo krajevi od ”ljudskih preferencija za parenje”distribucije…

normaldistribution

prevedeno i obrađeno sa